O nama
Pčelarstvom se bavimo porodično od 1994 godine. Broj pčelinjih zajednica varira od 50 - 100 košnica u zavisnosti od pašnih prilika i potreba...
Takođe u upotrebi je i manji broj oplodnjaka, maksimalno do nekih 70 komada a u kojima najviše za sebe proizvodimo matice jer i najviše radimo sa paketnim rojevima...
Trenutno na pčelinjaku imam LR košnice, Farrar sam napustio jer mi se nije uklapao u koncepciju iako je to odlična košnica, a od 2012 godine pčelarim i sa 15-ak košnica dimenzija 412x412 mm na više nastavaka.
Broj košnica na pčelinjaku varira u zavisnosti od pašnih prilika, prodaje i trenutno se kreće oko 80-ak košnica sa još nekih 15-ak pomoćnih društava koji se uzimljuju dok je ljeti taj broj veći zbog uzgoja matica
Osim prodaje pčelinjih proizvoda, meda, polena, matične mliječi, propolisa i voska, bavimo se i prodajom košnica sa pčelama, rojevima na okvirima ali najviše prodajom paketnih rojeva na vagu određene težine.
Sa ponosom ističemo da smo jedni od prvih u BiH koji smo krenli prodajom rojeva na vagua koja je najsigurnija za kupca ponajviše zbog sprječavanja širenja eventualnih pčelinjih bolesti ali i zbog toga što kupac zna tačno koliko i šta dobija!
Za naše potrebe radimo košnice kao i oplodnjake različitih dimenzija, duboke podnjače sa skupljačima polena i još ponešto jer jednostavno se ne možemo pomiriti sa činjenicom da je sve pronađeno u pčelarstvu i da nešto ne može bolje. Iz toga razloga smo nabavili i stolarske mašine i još nekog stolarskog ali i drugog alata jer kada radite nešto u čemu uživate onda ništa nije teško.
Što se tiče radova koje treba obavljati na pčelinjaku radi lakšeg rada svi pčelari bi trebali da imaju iste košnice na pčelinjaku, nije čak dobro ni imati polumedišta i plodišta različitih dimezija ali ja nisam siguran ni da bi i pčelario kada bi to sve bilo kako je neko drugi smislio a da nema nešto i moga udjela u tome!
Za svoje potrebe sam osmislio nekoliko tipova podnjača koje sam prilagodio sebi, uslovima pčelarenja, alatu koji posjedujem i svemu onome što sam smatrao bitnim sviđalo se to kome ili ne!
U podnjačama praktikujem i upotrebu skidača polena što jednostavnije konstrukcije, međutim, nije baš jednostavno osmisliti nešto prihvatljivo i za ljude i za pčele a pri tome da ima sve najbolje osobine.
Pčele su kao droga, jednom ko sa njima počne da se druži tek onda vidi koliko je propustio u životu i koliko ne poznaje prirodu i živi svijet oko sebe. Vrijeme provedeno sa pčelama od '94 godine, nekima se može učiniti dugo ali meni je prošlo vrlo brzo. Kada jednom započnete sa pčelarenjem , prirodu počinjete gledati drugim očima. Prije me nije puno zanimalo šta i kada cvjeta u prirodi, kakvo će sutra biti vrijeme i takve sitnice ali kada počnete pčelariti tek onda vidite koliko su bitne te "sitnice" u prirodi i koliko ste godina proživjeli ne uviđajući ljepotu prirode i ne shvatajući prolaznost godina i vremena kao ni mirise pojedinih biljaka koje mirišu kao da su iz Dženeta ili Raja izašle... Koga ne zanima kako koja biljka miriše, kada cvijeta, kakav je med od nje, kako je najljekovitija te kako se može upotrijebiti i takve "sitnice" koje su za dosta ljudi bitne a posebno za pčelare, vjerujte, puno ste propustili u životu ako niste obraćali pažnju na to ... trka za novcem u prvom planu, eh ... onda ništa, produžite dalje ...
Organizacija pčelinjeg društva u životinjskom a i ljudskom svijetu je neprevaziđena, da se država može urediti "samo kao jedna košnica pčela " ne znam gdje bi nam bio kraj. U njoj je sve organizovano, zna se ko šta radi, ko čisti, ko čuva stražu, ko hrani nove radnike, kakva kazna čeka one koji pokušavaju tuđu imovinu pljačkati (pčele tuđice) i sve je u apsolutnom redu dok na scenu ne stupi pčelar i postavi svoja pravila, koja pčele, ako su u suprotnosti sa njihovim stečenim navikama dosta uspješno odbijaju. Smatram da je najveća greška većine nas pčelara ta, što smo mi "sigurni" da znamo šta je za pčele najbolje, kada ih trebamo i kako liječiti, kada im trebamo ispreturati kuću premještajući okvire u košnici ili čitave nastavke, te kada "mi" odlučujemo da li im je njihova majka, odnosno matica dobra ili loša ?Kad bi pčele progovorile o svojoj muci kojima su izložene od nas ovakvih kakvi smo, mislim da bi mi mnogi zanijemili!
Da li se i koliko pčelara zapita, šta bi oni uradili da su na mjestu pčela, da im neko uradi ovo gore nabrojano, vjerovatno ne bi sjedili skrštenih ruku ili bi se odlučili kao i pčele na borbu, a nas pojedine začudi kada nas neka pčelica bocne, eh što smo dvolični i licemjerni! Pčela, ma koliko se ljudi trudili da je pripitome je ostala divlja, niko je nije pripitomio i neće.
Smatram da ona zna bolje od ljudi šta joj odgovara i sve dok je tako ne treba se brinuti da će ih nestati ali ako ljudi počnu sa njima upravljati nestat će svega, jer istorija pokazuje da sve čega se čovjek dohvatio je uništeno ili je na pragu uništenja!?
Bez tih malih krilatih stvorenja koja znaju ponekad i da ubodu, ovaj svijet bi bio daleko siromašnije ako i ne nemoguće mjesto za život. Ne moram da spominjem da bi nestalo gotovo i svega ovoga ....